(Engleski)
Povijest Armenije pokriva teme vezane uz povijest Republike Armenije, kao i armenskog naroda, armenskog jezika i regija Euroazije koje se povijesno i geografski smatraju armenskim.
Armenija se nalazi između istočne Anatolije i armenskog gorja, okružujući biblijske planine Ararat. Endonim Armenaca je hay, a staro armensko ime za zemlju je Hayk' (armenski: Հայք, što također znači "Armenci" na klasičnom armenskom), kasnije Hayastan (armenski: Հայաստան). Armenci tradicionalno povezuju ovo ime s legendarnim praocem armenskog naroda, Haykom. Imena Armenija i Armenac egzonimi su, prvi put potvrđeni u Behistunskom natpisu Darija Velikog. Rani armenski povjesničar Movses Khorenatsi izveo je ime Armenija od Aramaneaka, najstarijeg sina legendarnog Hayka. Postoje različite teorije o podrijetlu endonima i egzonima Armenije i Armenaca (vidi Ime Armenije).
U brončano doba nekoliko je država cvjetalo u armenskom gorju, uključujući Hetitsko Carstvo (na vrhuncu svoje moći), Mitanni (jugozapadna povijesna Armenija) i Hayasa-Azzi (1600. – 1200. pr. Kr.). Ubrzo nakon Hayasa-Azzija bili su plemenska konfederacija Nairi (1400-1000 pr. Kr.) i Kraljevstvo Urartu (1000-600 pr. Kr.). Svaki od navedenih naroda i plemena sudjelovao je u etnogenezi armenskog naroda. Erevan, moderni glavni grad Armenije, datira iz 8. stoljeća prije Krista, s osnivanjem tvrđave Erebuni 782. godine prije Krista od strane kralja Argishtija I. na zapadnom rubu Araratske ravnice. Erebuni je opisan kao "zamišljen kao veliko administrativno i vjersko središte, potpuno kraljevska prijestolnica".
Kraljevstvo Urartu iz željeznog doba zamijenila je dinastija Orontida, koja je vladala Armenijom prvo kao satrapi pod perzijskom vladavinom Ahemenida, a kasnije kao neovisni kraljevi. Nakon perzijske i kasnije makedonske vladavine, Kraljevstvo Velike Armenije osnovao je 190. pr. Kr. Artaxias I., osnivač dinastije Artaxiad. Kraljevstvo Armenije doseglo je vrhunac svog utjecaja u 1. stoljeću prije Krista pod Tigranom Velikim prije nego što je palo pod rimsku vrhovnu vlast. U 1. stoljeću nove ere, ogranak vladajuće dinastije Arsakida iz Partskog Carstva ustoličio se na prijestolju Armenije.
Početkom 4. stoljeća Arsakidska Armenija postala je prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao svoju državnu religiju. Armenci su kasnije pali pod bizantsku, sasanidsku perzijsku i islamsku hegemoniju, ali su obnovili svoju neovisnost s Bagratidskim kraljevstvom Armenije u 9. stoljeću. Nakon pada kraljevstva 1045. i kasnijeg seldžučkog osvajanja Armenije 1064., Armenci su uspostavili kraljevstvo u Ciliciji, koje je postojalo do njezina uništenja 1375.
(Հայերեն)
Հայոց պատմություն կամ հայ ժողովրդի պատմություն, հայ էթնոսի պատմու թյուն, որը ժամանակագրական առումով բաժանվում է մի քանի դարաշրջաններ ի։ Այդ բաժանումն անվանում են պարբերացում։ Ներկայումս Հայոց պատմության պարբերացումը կատարվում է հետևյալ սկզ բունքով.
-Հնագույն շրջան - անհիշելի ժամանակներից մինչև Վանի թագավորության անագույն շրջան նկումը
-Հին շրջան - Երվանդունիների թագավորության կազմավորումից մինչև քրիս տոնեության հռչակումը պետական կրոն
-Միջնադար - քրիստոնեությունը պետական կրոն հռչակելուց մինչև հայ ազգ ային-ազատագրական շարժման վերելքը (վաղ, զարգացած և ուշ միջնադար)
-Նոր շրջան - սկսվում է հայ ազատագրական շարժումներով և հասնում մինչև Հայաստանի առաջին Հանրապետության հռչակումը։
-Նորագույն շրջան - ընդգրկում է Հայաստանի առաջին, երկրորդ և երրորդ Հա նրապետությունների, ինչպես նաև Արցախի պատմությունը