Kao neovisno integrativno polje znanja, NLP je izrastao iz različitih modela praktične psihologije, uklapajući sve najbolje s primijenjenog stajališta.
U početku je NLP bio vrlo eklektičan, ali s vremenom je stekao snažnu metodologiju, koja se uglavnom temelji na epistemologiji Gregoryja Batesona i njegove teorije transformacija, radu na ekologiji uma, teoriji komunikacije, kao i teoriji logičkih tipova Bertranda Russella, koja je postala prototip logičkih razina u NLP-u.
U prvoj fazi razvoja NLP-a započelo je simulacijom Fritza Perlsa, utemeljitelja gestalt terapije, uzimajući u obzir sve osnovne pristupe i principe gestalt psihologije.
Stoga je način na koji NLP gleda na bihevioralne i mentalne obrasce velikim dijelom posljedica Gestalt metode. Drugi „model“ bio je poznati hipnoterapeut Milton Erickson, koji je u svom radu koristio posebne jezične obrasce koji su stvorili stanja transa različite dubine.
John Grinder doktorirao je lingvistiku, koristeći rad Noama Chomskog, pa postaje sasvim jasno da lingvistiku treba pripisati i znanstvenim korijenima NLP-a.
Autori NLP-a polazili su od ideje da se unutarnji procesi subjektivnog iskustva ogledaju u govornim i jezičnim strukturama.
- Psihologija odnosa
- Psihologija utjecaja
- Psihologija uspjeha