Razgovor u Peruu karakterizira prijateljski i blizak stil koji odražava toplinu i neformalnost peruanske kulture. U ovoj vrsti razgovora uobičajeno je koristiti se kolokvijalnim i izravnim jezikom, s lokalnim izrazima koji omogućuju tečnu i blisku komunikaciju među sugovornicima.
Peruanci obično pozdravljaju s jednostavnim "Zdravo" ili "Kako si?", nakon čega slijede pitanja poput "Kako si?" ili "Što to govoriš?" Ovi početni pozdravi i pitanja uspostavljaju opuštenu i prijemčivu atmosferu za razgovor.
Tijekom chata uobičajeno je koristiti kratice kao što su "tb" (također), "q" (to), "xo" (ali) i druga skraćenja koja ubrzavaju pisanje bez gubitka jasnoće poruke. Osim toga, izrazi poput "Cachai?" koriste se za potvrdu međusobnog razumijevanja ili "Bacán" za izražavanje zadovoljstva ili odobravanja.
Pri rastanku se često koriste neformalni izrazi kao što su “Ćao”, “Vidimo se” ili “Čujemo se” koji odražavaju srdačan i prijateljski odnos prema sugovorniku.
Ukratko, razgovor u Peruu karakterizira prijateljski ton, umjerena upotreba kratica, kolokvijalnih izraza i izravan stil pun poštovanja, stvarajući okruženje pogodno za neformalne i bliske razgovore.