Jedna od najvažnijih značajki virtualne stvarnosti koja je privukla pozornost psihologa je njezina sposobnost da uhvati mozak, dajući osjećaj uronjenosti, prisutnosti i interakcije. Kada nosimo naočale za virtualnu stvarnost i uđemo u okruženje virtualne stvarnosti, osjećamo da se ponašamo prirodno i ne zavaravamo mozak da smo zapravo u virtualnoj stvarnosti, jer mozak reagira na senzorne informacije primljene iz okoline, bez obzira na stvarnost u koju je uronjen. Dakle, kada je okolna okolina trodimenzionalna okolina koju karakterizira uronjenost, prisutnost i interakcija, ona ima veliku sposobnost utjecati na nju, ojačati neke veze i oslabiti druge te stvoriti osjećaj prisutnosti i realizma, pa se koristi u području psihologije ne samo za poboljšanje iskustva klijenta, već i za liječenje mnogih mentalnih poremećaja.