Knjiga Mukhtasar Jamiul Ulum raspravlja o hadisima i među svojim sadržajem govori o namjerama
ZNAČENJE NAMJERE
pogrešna namjera pogrešna adresa Praksa ibadeta neće biti prihvaćena osim ako su ispunjena dva uvjeta, naime iskrenost i ittiba'. Iskrenost je vezana za praksu srca, odnosno namjeru, dok je ittiba' vezan za nečiju dzahirsku praksu, bilo da je ona u skladu sa uputom Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u ibadetu ili ne. Drugim riječima, iskrena namjera je mjera obožavanja srca, a apostol ittiba'ur je mjera duhovnog obožavanja.
Mnogi ljudi, nakon što su upoznali istinu, znaju koji su sunneti, a koji bid'ati, željni su poboljšanja svojih dzahirskih postupaka tako da u milostinji budu ravni Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Ne može se poreći da je to dobra praksa. Ali nažalost često manje pažnje obraćamo na probleme vezane uz srce, odnosno namjeru. Stoga pokrećemo ovu temu u ovom izdanju.
Definicija namjere
Namjera (namjera) u jeziku znači al qashdu (namjera) i al iraadah (želja) ili drugim riječima qashdul quluub wa iraadatuhu (namjera i želja srca). Dok definiciju namjere u terminima objašnjava šejh Abdurrahman bin Nashir as Sa'di, on je rekao: "Namjera je namjera u činjenju dobrih djela da se približimo Allahu, tražeći Njegovo zadovoljstvo i nagradu." (Bahjah Quluubil Abraar wa Qurratu 'Uyuunil Akhyaar Syarah Jawaami'ul Akhbar str. 5)
Šejh Šalih bin Abdul Aziz Alu Šejh je objasnio da postoje dvije vrste namjera u smislu učenjaka:
Namjere vezane za ibadet. Ovo je pojam na koji misle stručnjaci fikha u raznim zakonima kada kažu: "Prvi uvjet: namjera". Ono što oni znače jeste namjera ibadeta koja razlikuje jedan ibadet od drugog. Na primjer, razlikovati namaz od posta, te razlikovati obavezni namaz od sunneta.
Namjere koje se odnose na to kome je ibadet upućen. Namjera se s ovim shvaćanjem često naziva iskrenom. (Syarah Al Arba'in An Nawawiyyah fil Ahadith Ash Shahihah an Nabawiyyah –Mejmu'atul Ulama'- str.31-32)