Hadees (/ˈhædɪθ/ ili /hɑːˈdiːθ/; arapski: حديث hadit Arapski izgovor: [ħadiːθ], mn. ahadis, أحاديث, ʾaḥādīṐθ (Arapski orˆkādīṯ)) Arapski: أثر, ʾAṯar, doslovno znači "tradicija") u islamu se odnosi na ono što većina muslimana vjeruje da je zapis riječi, djela i tihog odobravanja islamskog proroka Muhameda.
Drugim riječima, hadisi su izvještaji o onome što je Muhammed rekao i učinio. Kao što je primijetio Emad Hamdeh, svaki izvještaj je dio podataka o Muhamedu; kada se prikupe, ovi podaci daju širu sliku koja se naziva sunnetom.
Hadis se naziva "kičmom" islamske civilizacije, a unutar te religije autoritet hadisa kao izvora vjerskih zakona i moralnih smjernica nalazi se na drugom mjestu nakon Kur'ana (za koji muslimani smatraju da je Božja riječ objavljena Muhammedu ). Autoritet iz Biblije za hadis dolazi iz Kur'ana, koji nalaže muslimanima da oponašaju Muhammeda i da se pokoravaju njegovim presudama (u stihovima kao što su 24:54, 33:21).
Iako je broj ajeta koji se odnose na zakon u Kur'anu relativno mali, hadisi daju smjernice o svemu, od detalja o vjerskim obavezama (kao što su gusl ili vudu, abdest za salat-namaz), do ispravnih oblika pozdrava i važnosti dobročinstva prema robovi. Stoga je "velika većina" pravila šerijata (islamskog zakona) izvedena iz hadisa, a ne iz Kur'ana.
Ḥadīth je arapska riječ za stvari kao što su govor, izvještaj, izvještaj, pripovijest.: 471 Za razliku od Kur'ana, ne vjeruju svi muslimani da su hadisi (ili barem ne svi hadisi) božanska objava. Hadise nisu zapisali Muhamedovi sljedbenici neposredno nakon njegove smrti, već mnogo generacija kasnije kada su ih prikupili, uporedili i sastavili u veliki korpus islamske literature. Različite zbirke hadisa dolazile bi da razlikuju različite grane islamske vjere. Postoje mnogi moderni muslimani (od kojih neki sebe nazivaju Kuranistima, ali mnogi su poznati i kao podnositelji) koji vjeruju da je većina hadisa zapravo izmišljotina (pseudepigrafa) stvorena u 8. i 9. stoljeću n.e., a koji se lažno pripisuju Muhammedu.
Budući da neki hadisi uključuju upitne, pa čak i kontradiktorne izjave, provjera vjerodostojnosti hadisa postala je glavno polje proučavanja u islamu. U svom klasičnom obliku hadis ima dva dijela – lanac prenosilaca koji su prenijeli izvještaj (isnad) i glavni tekst izvještaja (metn).
Među učenjacima sunitskog islama termin hadis može uključivati ne samo riječi, savjete, prakse itd. Muhammeda, već i riječi njegovih drugova. U šiitskom islamu, hadisi su utjelovljenje sunneta, riječi i djela Muhammeda i njegove obitelji Ahl al-Bayt (Dvanaest imama i Muhammedova kćer Fatima).
Imam en-Nevevi je jedan od velikih učenjaka. Među njegovim djelima je njegova zbirka od 42 hadisa Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem koji sveobuhvatno objašnjavaju islam. Ovo djelo se obično naziva "En-Nawawijevih četrdeset hadisa".
Nevevijevih četrdeset (arapski: الأربعون النووية) je kompilacija od četrdeset hadisa od strane Imama al-Nevevija, od kojih je većina od Sahiha Muslima i Sahiha al-Bukharija. Ova zbirka hadisa bila je posebno cijenjena tijekom stoljeća jer je, od strane jednog od najeminentnijih i najcjenjenijih autoriteta u islamskoj jurisprudenciji, destilacija temelja islamskog svetog prava ili šerijata. Sastavljajući ovu zbirku, autor je izričit cilj bio da je „svaki hadis veliki temelj (qāʿida ʿaẓīma) vjere, koju su religiozni učenjaci opisali kao 'os islama' ili 'pola islama' ili ' treći dio toga' ili slično, i da se postavi pravilo da se ovih četrdeset hadisa klasificira kao zvučni (ṣaḥīḥ).
يحتوي التطبيق على شرح "جامع العلوم والحكم" لابن رجب وشرح ابن عثيمين وشرح عبد الكريم الخضير + الشروحات الأخرى والإعراب مع إمكانية الإستماع إلى الأحاديث.