Izvanredne osobine Poslanika Muhammeda, a.s., su izrečene u Kur'anu iz različitih perspektiva. Na jednom mjestu stoji:
{هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِنْ كَانُوا مِنْ قَبْلُ لَفِي ضَلَالٍ مُبِينٍ} [الجمعة: 2]
“On je Taj koji je među neukima poslao poslanika (Muhammeda, s.a.v.s.) između njih samih, govoreći im svoje ajete, čisteći ih (od prljavštine nevjerstva i mnogoboštva), i učeći ih Knjizi (ovaj Kur'an, Islamski zakoni i islamska jurisprudencija) & Al-Hikmah (Es-Sunnah, pravni putevi, ibadeti Poslanika Muhammeda, a.s.). I doista su prije bili u očitoj zabludi” (Al-Jumu’a: 2).
A opet na drugom mjestu se potiče:
{لَقَدْ كَانnos لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّriadِ أُسْvili
“Zaista u Allahovom Poslaniku (Muhammed, a.s.) imate dobar primjer koji treba slijediti za onoga ko se nada Allahovom susretu i Sudnjem danu, i mnogo Allaha spominje” (El-Ahzab: 21).
Sve takve izjave jasno naglašavaju da je Poslanik Muhammed (savs) izvor svjetlosti od kojeg muslimani trebaju uzeti uputu. Trebali bi oponašati njegov uzoran karakter i uzeti njegov moralni život kao ideal. Ovo je način koji osigurava uspjeh muslimanima u oba svijeta i to je način na koji ispravno vođeni muslimani usvajaju. Kad god musliman skrene s njega, on sigurno napušta pravi put.
Ako musliman želi svoj život približiti Poslanikovom modelu, mora imati dvije osobine u sebi. Prvo, on bi trebao imati duboku privrženost Poslaniku (s.a.v.s.) koja bi mu omogućila da Poslanika (s.a.v.s.) drži srcu više od svega drugog na svijetu. On treba da ima iskrenu ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem - vrstu ljubavi koju su ashabi posjedovali. Oni su rado žrtvovali svoje živote za ljubav Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je jedan ashab upitan da li voli da bude pošteđen smrtne kazne i da njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bude obješen umjesto njega, on je odgovorio da ne bi ni razmatrao opciju da on bude spašen i, umjesto toga, njegov Poslanik, a.s. noga je bila ubodena trnom. Hassaan bin Thabit Ansari, ashab, napisao je u jednom od svojih dvostiha:
لِعِرْضِ مُحَمَّدٍ مِنْكُمْ وِقَاءُ فَإِنَّ أَبِي وَوَالِدَهُ وَعِرْضِي
“Čast moga oca, mog dede i oca i moja svi su ovdje da zaštite čast Poslanika (savs).”
Drugo, treba pokušati oponašati Poslanikov model što je bolje moguće. Trebao bi pokušati naučiti nešto o Poslanikovoj moralnoj izvrsnosti - njegovom suosjećanju s ljudskim bićima, njegovoj iskrenosti u ophođenju, njegovoj želji da čini dobro onima koji su ga povrijedili, njegovoj brizi da traži Allahovo zadovoljstvo, njegovoj brizi o ahiretu, njegovoj želji da pomoći svima koliko god je to moguće u svim stvarima koje se odnose na ovaj život, kao i život na onom svijetu - tako da on može uzeti vodstvo od njega u svim područjima života. Trebao bi željno nastojati steći znanje o tome kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio prema ljudskim bićima s ljubavlju, prema svojoj rodbini s ljubaznošću i prema svima drugima sa simpatijama. On također treba istražiti kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao ohrabriti ljude na moralno uzdizanje i postizanje Allahovog zadovoljstva i ubijedio ih da se klone djela koja mu nisu po volji.
Ova dva uvjeta - istinska ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i iskreni napor da se uči o njegovom načinu života kako bi se oponašao njegov uzor - su potrebni kako bi vjernik ojačao svoju vjeru i uljepšao svoj život. Bez ispunjavanja ovih uvjeta on možda nikada neće postići svoj cilj. Ako neko uči o životu Poslanika (savs), ali ne oponaša njegov način života, njegova tvrdnja o ljubavi prema Poslaniku (savs) ne stoji. Ponekad musliman tvrdi da istinski voli Poslanika (s.a.v.s.), ali nikada ne pokušava učiti o Poslanikovom životu i ne ulaže nikakav napor da ga oponaša. Kako se njegova tvrdnja o ljubavi može smatrati istinitom?