Fonologija je grana lingvistike koja proučava glasovne sustave u jeziku. Pojam "fonologija" dolazi od grčkog, naime "phone" što znači zvuk i "logos" što znači znanost ili proučavanje. U ovoj studiji istraživači su proučavali kako se zvukovi organiziraju, prepoznaju i proizvode u različitim jezicima diljem svijeta.
Glavni cilj studija fonologije je identificirati i analizirati razlike u glasovima u jeziku. Svaki jezik ima jedinstveni zvučni sustav koji se sastoji od segmentnih glasova (kao što su suglasnici i samoglasnici) i suprasegmentalnih glasova (kao što su intonacija, naglasak i duljina sloga).
U fonologiji se glasovi u jeziku dijele na foneme i alofone. Fonemi su osnovne glasovne jedinice koje razlikuju značenje u jeziku. Na primjer, u indonezijskom su glasovi /p/ i /b/ fonemi jer mogu promijeniti značenje riječi, poput "potapšati" i "šišmiš". S druge strane, alofoni su varijacije zvuka koje se pojavljuju u određenom kontekstu. Na primjer, glas [p] u "pat" izgovara se malo drugačije ako je na početku rečenice, kao u "Pat je moje ime."