Kao dijete provodio sam cijele večeri sa svojim ocem, velikim zaljubljenikom u fotografiju, gledajući slajdove.Svaka slika bila je emocija koja se isticala u mom umu i prilika da dam mašti na volju. Od tada Rim, moj grad, moja putovanja, moj studij, moje strasti i moja glazba predmet su neprestane potrage za neobičnom točkom gledišta koja može pobuditi znatiželju i interes. Volim fotografiju jer je to univerzalni jezik koji omogućuje pristup u svijet bez granica.Reći s majstorom Fellinijem: "Drugačiji jezik je drugačiji način viđenja života".