Poglavlje, objavljeno u Medini, ima dvadeset i devet stihova. Osim stavljanja nauke na čvrstu osnovu, poglavlje o kojemu se radi odnosi se na određene zabrane u domeni društva i vlade.
Stihovi otvaranja prikazuju dvadeset Božanskih atributa. Zatim, poglavlje nastavlja s veličanstvom Časnog Kur'ana, stanjima vjernika i licemjera na Dan uskrsnuća, račune nekadašnjih naroda, trošenje u Allahovom Uzorku za uspostavljanje društvene pravde, kritiku monaštva i socijalna osamljenost.
Imam Sajjad (as) je rekao:
"Svemogući Bog zna da će se u posljednjim danima svijeta pojaviti skupina poznata po dubini svojih misli, zbog čega je poslao Sura al-Tawhid (ili Ikhlas, poglavlje 112), a neki od njih Stihovi Sure al-Hadida tako da ljudi mogu stjecati bolje znanje o Svemogućem Bogu i biti svjesni da će tko propustiti druge Božanske Svojstva biti izgubljen. "
Vrijednost recitiranja poglavlja:
Zanimljive zasluge spominju se u islamskim tradicijama o recitiranju poglavlja. Dostojan je, međutim, napomenuti da recitiranje mora biti praćeno refleksijom i praksom.
Narajao je od Plemenitog Poslanika (S) da:
"Onaj koji recitira suru Hadid će se promatrati među onima koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika (S)."
Prema tradiciji koja je pripovijedala Imam Baqir (as):
"Onaj koji pripovijeda poglavlja koja se otvaraju hvalama Boga (musabbahat), Hadid (57), Hashr (59), Saff (61), Jum'a (62) i Taghabun (64), neće umrijeti dok ne upozna Imam Mahdi (možda Bog Svemogući požurite njegov dolazak), ali ako umre prije Mahdijevog dolaska, on će biti bližnji Allahova Poslanika. "
Zbog kratkoće nisu spomenute druge tradicije u ovoj veni.