Hüseyin Hilmi Işık "rahmetullahi aleyh" objavio je knjigu "Seâdet-i Ebediyye" 1956. godine. Na poticaj onih koji čitaju knjigu Seâdet-i Ebediyye, pripremio je drugi dio. I ovo je potisnuto 1957. Ove dvije knjige su kod čistog mladića izazvale takav interes i privlačnost prema islamu da je ostao pod kišom pitanja. Da bi odgovorio na ta različita pitanja, objavio je 1960. treći dio, s objašnjenjima i dopunama prevedenima iz uglednih knjiga. Ove tri knjige spojio je 1963. godine i nazvao ih "Puni katekizam".
Hüseyin Hilmi Işık "rahmatullahi aleyh" osnovao je knjižaru Işık 1966. godine kako bi se knjiga "Seâdet-i Ebediyye" mogla lako štampati i distribuirati, a kasnije je promijenio ime u knjižaru Hakîkat.
Zbog aktualnosti knjige “Seâdet-i Ebediyye” i stalnih pitanja, on je svakom izdanju svoje knjige dopunjavao nove dopune i stvorio jedinstveno djelo od 1248 stranica. Djelo je prevedeno na engleski i objavljeno kao "Beskrajno blaženstvo" u šest tomova u izdanju izdavačke kuće Hakîkat.
U narednim godinama, nova izdanja knjige "Seâdet-i Ebediyye" i drugih arapskih, perzijskih i turskih knjiga koje je napisao Hüseyin Hilmi Işık "rahmetullahi aleyh" prevedena su na desetine različitih jezika i nastavila ih je objavljivati u našoj knjižari. .
Hüseyin Hilmi Işık "rahmetullahi aleyh" je napravio prijevode i kompilacije od najvrjednijih knjiga i djela zaštićenih autorskim pravima, i on je bio pionir u širenju ovog vjerovanja objašnjavajući vjerovanje ehli sunneta vel džemaata na jednostavnom jeziku. Upoznao je islam sa ljudima širom svijeta, i proširio stotine arapskih i perzijskih djela, koja su bila odobrena i pohvaljena od strane učenjaka ehli sunneta, cijelom svijetu preko knjižare Hakîkat. Oživio je zaboravljene znanosti pisanjem tisuća izdanja u Seâdet-i Ebediyye i drugim knjigama. Opširno je pisao farzove, vadžibe, sunnete, pa čak i mustehabe, imajući na umu hadisi šerif, "Kada moj ummet bude pokvaren, dobit će nagradu od stotinu šehida onima koji ga ožive." Govorio je da su sve te usluge bile zahvaljujući ušteđevini i pokroviteljstvu Sayyid Abdulhakîm-i Arvasija i obilju njegove izuzetne ljubavi i poštovanja prema islamskim učenjacima.
Ne bi bježao od pisanja istine u svojim knjigama, rekao bi: "Samo se Allaha dželle-šanuhu treba bojati", ali bi jako pazio da ne izazove svađu. Bio je vrlo pedantan u poštivanju državnih zakona. Govorio je: "Muslimani slijede vjeru, ne griješe; poštuju zakone i ne čine zločine." Često bi čitao hadisi šerif "Ljubav prema domovini je od imana".