Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača (1985.) i njen Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač (1987.) međunarodni su sporazumi koji su doneseni kako bi se riješila najveća prijetnja okolišu vremena: otkriće rupe u ozonski omotač.
Ozonski omotač je područje visoke koncentracije ozona u stratosferi, 20 do 30 kilometara iznad Zemljine površine. Djeluje kao nevidljivi štit i štiti nas i cijeli život na zemlji od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja od sunca.
Sredinom 1980-ih znanstvenici su otkrili stanjivanje u ozonskom omotaču iznad Antarktika. Utvrđene kemijske kemikalije koje sadrže halogene glavni su uzrok gubitka ozona. Te kemikalije, zajednički poznate kao tvari koje oštećuju ozonski omotač (ODS), uključuju klorofluoro ugljikovodike (CFC), hidroklorofluorougljike (HCFC), halone i metil bromid. Korišteni su u doslovno tisućama proizvoda, od klima uređaja, hladnjaka i aerosolnih limenki, do otapala koje se koriste za čišćenje elektronike, izolacijskih pjena, sustava zaštite od požara, inhalatora, pa čak i potplata cipela, kao i fumiganti za ubijanje štetočina.
Ugovori ozonski okupljeni kao jedan od najuspješnijih takvih sporazuma u povijesti okupljaju sve zemlje svijeta, u okviru koji im omogućava pristup najnovijim znanstvenim, okolišnim i tehnološkim informacijama na kojima mogu temeljiti svoje odluke. Više od 32 godine strane ugovornice o ozonskom planu surađivale su sa znanstvenim svijetom, privatnim sektorom i civilnim društvom kako bi bolje razumjeli problem i usvojili i primijenili mehanizme za njegovo rješavanje. Kao rezultat toga, ozonski omotač je na dobrom putu za oporavak, ali potrebna je stalna posvećenost svih strana i svih dionika kako bi se osiguralo ostvarenje misije.
Priručnici o ugovorima o ozonu stvoreni su na zahtjev sastanka strana iz Montrealskog protokola na njegovom drugom sastanku, 1990. godine, a ažuriraju se nakon svakog godišnjeg sastanka stranaka Protokola (MOP) i trogodišnje konferencije stranke Konvencije (COP) od tada. Oni se sastoje od tekstova ugovora, prilagođenih i dopunjavanih tijekom godina, zajedno sa svim odlukama MOP-a i COP-a, kao i relevantnim aneksima i poslovnikom. Priručnici sadrže evidenciju akcija poduzetih više od tri desetljeća radi zaštite ozonskog omotača. Nadalje, oni su ključni resurs za same stranke, kao i stručnjake, industrije, međuvladine organizacije i skupine civilnog društva koji su uključeni u ovu važnu misiju.