Što je BMI?
Izračun BMI je sustav procjene težine, koji se odnosi na rizik od bolesti, koji je prvi predložio belgijski znanstvenik Adolphe Quelet (1796-1874).
Kroz rješenje formule koja zahtijeva dvije poznate vrijednosti, visinu i težinu, izračun BMI-a nudi koeficijent koji se uključuje u posebnu evaluacijsku mrežu koja vam omogućuje da utvrdite: normalnu težinu, premalu tjelesnu težinu, prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost (potonje, moguće klasificirati u različite razine ozbiljnosti).
Za što se koristi BMI?
Od svog izuma, BMI je progresivno postao vodeći dijagnostički alat za procjenu tjelesne težine i položaja osobe u odnosu na normalni – statistički povezan s manjim rizikom od obolijevanja od metaboličkih bolesti i više.
Međutim, zbog slabe preciznosti (ne uzima u obzir veličinu skeleta i muskulature) i ograničenja primjene koje podrazumijeva (ne bi se trebao koristiti za ocjenjivanje djece i vrhunskih sportaša), danas je jednostavni BMI djelomično zamijenjen točnijim i inovativnijim metodama procjene, ali svakako manje praktičnim.
Najprikladnije vrijednosti BMI, kada se govori o metaboličko-zdravstvenom aspektu, su oko 21-22 (22,5 kg/m2 kod muškaraca i 21 kg/m2 kod žena). Međutim, u jednoj studiji, britanske muškarce više su privlačile ženske manekenke s BMI od 20,85; ova vrijednost, koja nema prediktivni značaj za rizik povezan s metaboličkim patologijama i raznim komplikacijama, umjesto toga nudi pregled prosječnih očekivanja u smislu "idealne težine" - pročitajte članke posvećene tjelesnoj slici i hrani s poremećajima u ponašanju (DCA).
Normalni raspon BMI (18,5-24,9 kg/m2) je širok upravo u funkciji subjektivnih razlika vezanih uz fizičku strukturu populacije. Kao što se i očekivalo, izračun BMI ne uzima u obzir mišićnu masu (veću, na primjer, kod muškaraca i mladih nego kod žena i starijih osoba), a još manje razlike u vezi s koštanom masom i udjelom između duljine udova i stasom.
Muškarci i žene
BMI za muškarce i žene
Mnogi tvrde da BMI mora uzeti u obzir spol, tj. da se razlikuje između muškaraca i žena. U stvarnosti je to nepreciznost, jer ono što čini razliku su karakteristike koje se s tim povezuju, ali ne na izravan i linearan način.
BMI ne uzima u obzir čimbenike kao što su opseg mišićne mase, kostura i esencijalne masti. Poznato je da muškarci u prosjeku imaju višu muskulaturu i strukturu kostiju od žena, da su starije osobe slabiji od mladih, a da žene imaju veći postotak esencijalne masti potrebne za reproduktivnu funkciju. Što se tiče kostiju, moguće je integrirati izračun BMI s integrativnim jednadžbama koje omogućuju procjenu i ove varijable.
To ne znači da postoje žene i starije osobe s većim mišićnim volumenom i manjom masnom masom od većine muškaraca i mladih ljudi. Zbog toga se procjena BMI ne bi trebala koristiti za prepreciznu i točnu procjenu tjelesne težine osobe, već jednostavno za utvrđivanje indeksa rizika povezanog s prekomjernom i nedostatkom tjelesne težine.